Fašnik i običaji

Dogovore se unaprijed, ili dođu na tu misao tek slučajno vraćajući se navečer iz gostionice, ako ugledaju lijepu priliku, da odvuku ploh. Zato fašničku noć svatko dobro pospremi i pozatvori sve, što ima vani, da mu što za ploh ne odnesu. A odnese se, što se samo može nositi, pak se ostavo gdjegod ili se nanese na dvorište drugom gospodaru, gdje je djevojka u kući; često se odnesu u drugu ulicu, da iz Gornjeg kraja u Donji. Tko se dade na takvu šalu, ne mari za trud i napor, što ga kod toga ima. Tako su jednoć čitav drveni zahod odnesli iz jednog dvorišta pa ga postavili dosta dalekom drugom gospodaru u njegovo dvorište". "Ploha" su se najviše bojale djevojke, koje su trpjele sramotu, ako bi se on našao na njihovoj kući ili dvorištu. Ako bi nekoj, primjerice, na vrata stavili slamnatu lutku, to je trebalo značiti da tamo zalaze muškarci. Stoga su brojne obitelji – plašeći se "ploha" i brinući za djevojačku čast – probdjele noć, kako bi uklonile neželjene "ukrase" sa svojih kuća. Doista, nekadašnje fašničke spelancije bile su, za današnje pojmove, neobične, ali tko zna što će o nama pisati za sto godina!

Zanimljivi običaji vezani su uz hranu i kućne poslove koji se pripremaju u fašničko doba. Na fašničku subotu jede se hladetina, a kad se pojede, kosti se razbacaju po vrtovima, kako ih ne bi poharali krtovi. Kiselo zelje se kuha na fašnički utorak. Voda u kojoj se kuhalo posebno se koristi – njome se operu "usta" i "noge" svinjama, kravama i drugim kućnim životinjama, kako bi bili zdravi čitavu godinu. Osim toga, na fašnik se kuhaju žganci, koje jedu i ljudi i domaće životinje (kako bi, po vjerovanju, bili debeli), te govedina. Govedska juha mora se obavezno jesti, kako ne bi preko godine bili žedni, dok se malo govedine osuši i nareže, te prepusti purićima, za njihovo zdravlje.

Među najneobičnije fašničke običaje spada i pometanje prostorija. "Na Fašnik rano ujutro", bilježi Milan Lang, "mora jedan od muškaraca gol pomesti sobu: onda ne će one godine na družinu buhe". Ako se, pak, prije svitanja na fašnik zakolje crna kokoš, te njenom krvlju poškropi ograda, kuća, kokošinjac i vrt, u njih neće ulaziti tvorovi, lasice, lisice i jastrebi, kako bi napadali perad. Zakopa li se ta kokoš u zemlju, perad neće po njoj čeprkati.

Još su dva običaja vezana uz samoborski fašnik. Na fašničku subotu neće se presti, dok je do pokladnog utorka potrebno započeti s orezivanjem voćaka.