Fašnička tiskovina Sraka

Nakladnik je bio Eugen Košak, samoborski tiskar, koji je kasnije te godine pokrenuo i mjesečnik Samoborski list, ljetovališni vjesnik. Sraka je izašla pod motom "Sraka ima dugi rep i pisano perje" te je na svoje četiri stranice donijela satirični prikaz tog vremena. U Srakinom "političkom pregledu" piše se o Stjepanu Radiću, Ugarskoj i Rusiji, no mnogo su intrigantnija lokalna podbadanja i šale pa je objavljena i vijest kako je jedan suvremenik, "Joco Bježibratić", u Starogradskoj ulici izgubio džonove na cipelama.

Sraka je nastavila s godišnjim izlaženjem do 1909. godine, a zatim je izlazila s prekidima sve do ratne 1941. godine. U drugoj polovici tridesetih godina prošlog stoljeća pojavio se još jedan fašnički list u Samoboru - Ričet, koji je ime posudio od Kompareovih memoarskih zapisa.

Samoborski fašnički tisak, a Sraka i Ričet izlaze ptoteklih godina svake veljače, pravi je barometar društvenih zbivanja i pokazatelj političkih prilika svog vremena. Od doba Austrougarske monarhije, preko jugoslavenskih država, do suvremene Hrvatske, Sraka je bilježila vrijeme i običaje, podrugujući se autoritetima svojim humorom i ironijom. Sraka se nikad nije zasnivala samo na lokalnim događajima i ljudima, iako je bila i ostala – simbol Samobora i njegova Fašnika.