Samoborski bermet i muštarda

Samoborski bermet i muštarda već stoljećima vežu se uz Samobor. Bermet kao profinjeni aperitiv neizostavan je kao početak slijeda ili kako piće za opuštanje u dobrom društvu, a iako se sastojci manje-više znaju, način pripreme specifičan je za svaku obitelj koja ga proizvodi pa tako samoborski bermeti variraju po gorčini odnosno slatkoći. Proizvodi se od crvenog vina i odabranih sastojaka voća i trava. Tradicionalna je i proizvodnja muštarde. Radi se od sjemena gorušice, uz dodatak slatkog mošta i ostalih sastojaka te nastaje pikantni čvrsti umak, koji se može koristiti uz govedinu, kobasice i češnofke.

BERMET 

Početkom 20. stoljeća bermet je bio uobičajen dio kućne proizvodnje alkoholnih pića. O bermetu je pisao Milan Lang u znamenitoj etnografskoj monografiji o Samoboru. U Langovu receptu grožđu se dodaju rogači, suhe smokve, kandirani šećer, muškatni oraščić i drugi začini (Lang ne spominje koji točno, ali napominje da od toga lako može zaboljeti glava). Literatura nudi nekoliko različitih recepata za bermet, što je uvijek pokazatelj popularnosti nekog pića, pa je vjerojatno da je gotovo svaka obitelj (koja je držala do sebe) imala i svoju inačicu bermeta. Poneki recepti primjerice spominju grožđice, dunje, limune, naranče, cimet ili čak narezani hren, a svima ostaje zajedničko gorki pelin i kandirani šećer. Uostalom, gorčinu je uvijek lakše podnijeti uz malo slatkoće. (izvor: Iće i piće, srpanj 2016.)

Recepti za izradu bermeta datiraju s početka 19. stoljeća, a takva se proizvodnja njeguje i danas. Nekada je korišten kao lijek, a danas je nezaobilazan aperitiv na gastronomskoj sceni koji je moguće probati u lokalima na području grada Samobora, ali i širom Hrvatske.

MUŠTARDA

Pikantni umak naziva muštarda karakterističan je  proizvod samoborskog kraja više od 200 godina. Ime potječe od francuske riječi "moustard" što odgovara našem nazivu za senf. Radi se od sjemena gorušice, uz dodatak slatkog mošta i ostalih sastojaka te nastaje pikantni čvrsti umak, koji se može koristiti uz govedinu, kobasice i češnofke. Riječ je o umjereno pikantnom umaku, smeđe boje, privlačne teksture  i oštrog i slatkastog mirisa. Mirisom, a osobito na okusu dominiraju vinsko – voćne arome koje se u ustima uravnotežuju s „paprenošću“ gorušice. Okusi su dugotrajni i kompleksniji od standardnog senfa.

Upravo su Francuzi koji su boravili u tim krajevima od 1808. do 1812. godine Samoborce naučili pripremati ovaj specifičan umak jakih aroma.