Rudnik sv. Barbare

U hladu šume iznad mjesta Rude, 15ak minuta vožnje od centra Samobora smjestio se jedan od najstarijih europskih rudnika bakra i željeza, Rudnik svete Barbare. Višestoljetna tradicija rudarenja na ovom području ostavila je iza sebe kilometre rovova od kojih su gotovo svi prepušteni zaboravu. No, ne i Rudnik sveta Barbara čije je uređenje počelo 2002. godine zaslugom članova KUD-a Oštrc koji se prihvatio realizacije ideje geologa Borisa Šinkovca sa željom da se široj javnosti predstavi bogata lokalna rudarska tradicija.

Iako se može naslutiti da je ruda na ovom području iskapana još u doba antike, povijesno sigurni podatak govori o 1481. godini kao početku organizirane eksploatacije rudnih bogatstva Ruda. Uz doseljavanje prvih rudara iz Njemačke i Austrije, o čemu svjedoče germanizirana prezimena današnjih Rudara, iskapati se počelo naveliko pa je tako u 16. stoljeću proizvodnja bakra iz Ruda bila dvostruko veća od cjelokupne proizvodnje bakra u Engleskoj te četverostruko veća od one u Norveškoj, a bila je na razini trećine produkcije znamenitog švedskog rudnika u Falunu. Vremenom je međutim rude bilo sve manje, a njeno izvlačenje sve neisplativije pa je do 20. stoljeća preživjela još samo eksploatacija gipsa koja je također zamrla.

Danas rudnik ponovno živi punim životom. Doduše, nema više rudara koji vade bakar i željezo, ali su zato tu brojni turisti koji, uz stručno vodstvo, mogu uživati u doživljaju autentičnog rudarskog prostora, u mraku i hladnoći rovova Sveto Trojstvo i Kokel, prolazeći kroz 350 metara podzemnih tunela starih nekoliko stoljeća, u potrazi za bergmanima, patuljastim bićima iz lokalnih predaja koja su se kretala nekadašnjim rudarskim rovovima i ometala rudare u svakodnevnim poslovima.

Za one željne više znanja i uživanja u okolnoj prirodi, uređena je i 1,5 km dugačka rudarsko-botanička poučna staza koja počinje kod Osnovne škole Rude, a završava u Manjoj Vasi, dok je u školi uređena vitrina sa zbirkom od 120 različitih uzoraka minerala, stijena i fosila koja se stalno nadopunjuje novim uzorcima.

Naravno, kakav bi to obilazak Rudnika sveta Barbara bio bez kušanja kolača koji je često bio jedini obrok starih rudara, Rudarske greblice, slanog kolača od sira i oraha ili sira i zelenja kojem je posvećena i godišnja kulturna manifestacija početkom srpnja.