Antun Gustav Matoš

Nakon bijega iz austro-ugarske vojske 1908. godine, Matoš se odazvao pozivu školskog prijatelja dr. Mije Juratovića da dođe u Samobor na oporavak. Za razliku od Vraza, on ovdje nije našao svoju Ljubicu, ali je otkrio snagu prijateljstva i pripadnosti složnoj zajednici. On je Samoborce hvalio u svojim djelima i pismima, a Samoborci su njemu uskakali u najtežim trenutcima, sve do zadnjeg dana, u ožujku 1914.

Stotinjak godina kasnije, 13. lipnja 2016., na Matošev rođendan, Samoborci su svom prijatelju Gustlu ukazali još jednu čast - svjetlo dana je ugledala njegova bista, postavljena uz kultni caffe bar Matoš, kraj Matoševe tiskare, na križanju Matoševe i Krležine ulice, nedaleko od Gimnazije Antuna Gustava Matoša.

Tako je ponovno predstavljeno djelo akademske kiparice Marije Ujević Galetović, prvi put otkriveno 13. lipnja 1978. godine, na pjesnikov rođendan. Impozantnu brončanu bistu postavili su tada u svom dvorištu radnici nekadašnje istoimene tiskare, a sad je dobila zasluženo mjesto, u čast književnku koji je Samobor opisivao superlativima. „Krasan je Samobor… Samobor je od najhrvatskijih hrvatskih mjesta, grudobran i bedem hrvatstva“, napisao je Matoš.