Silvestar Kolbas - Fotokemika

SILVESTAR KOLBAS „FOTOKEMIKA“

29. 1. – 28. 2. 2021.

Kustosica izložbe: Leonida Kovač

Mala dvorana Galerije Prica

Pučko otvoreno učilište Samobor

Trg Matice hrvatske 6

Radno vrijeme galerije:

utorak – četvrtak 9 – 14h

petak 13 – 19h

subota, nedjelja 10 – 17h

ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno

Ulaz besplatan.

Izložba se ostvaruje u suradnji s Tehničkim muzejom Nikola Tesla

Savska cesta 18, Zagreb

18.12.2020. - 7.2.2021.

Radno vrijeme Tehničkog muzeja: utorak - petak: 11 - 19 sati, subota - nedjelja: 10 - 15 sati; ponedjeljkom i blagdanom zatvoreno

Ulaz besplatan.

Fotokemika i ja

Zainteresirali su me ostaci tvornice Fotokemika u Samoboru. U upravnoj zgradi su neki uredi i krematorij za kućne ljubimce. Zgrada proizvodnog pogona ispražnjena je, a pregradni zidovi srušeni. Ta je praznina djelovala nekako neprilično. Tek su rijetki tragovi naviještali što se ovdje radilo. Počeo sam redovito dolaziti i fotografirati. Kasnije sam unutar tvornice uz pomoć kolege Luke Matića oformio provizorni fotostudio te u njemu snimao zatečene predmete. Osjećam se inspirirano spoznajom da koristim filmove napravljene u ovoj tvornici kako bih slikao njene ostatke. Uočljivo propadanje u prizoru bilježi se na vidno propalim emulzijama! 
Sve filmove, pa i one kojima je prošao rok uporabe, nekima i prije više desetaka godina, odlučio sam rabiti kao jednakovrijedan materijal. Ponovljene snimke istih motiva omogućuju bilježenje varijacija u reakciji fotomaterijala. Kvaliteta fotografske reprodukcije varira, neke su snimke briljantne, a neke snažno obilježene propadanjem emulzije.
Na fotopapiru nađenom u tvornici, uz stručnu pomoć laboranta Ivice – Ice Majdaka, napravljena su velika povećanja. Povećavali smo snimke s korektnih negativa, i s onih koji imaju vidljivu grešku. I jedne i druge negative povećavali smo i na ispravne, kvalitetne fotopapire, ali i na one s greškom. Svaka povećana fotografija tako je postala unikatna. Sad ih moram reproducirati da bih dobio negativ koji se može umnožiti… Ali ako se i dalje koristim prestarjelim fotomaterijalima, pitanje je hoće li nastala reprodukcija biti referentna ili ću tako ponovno dobiti original. Ovakav postupak nudi beskonačan niz varijacija umjetničke upotrebe starenja materijala, što mi je jako zanimljivo. Barem dok traje ta igra, sjećanje na moju fotografsku mladost još je živo. A i na Fotokemiku!

Silvestar Kolbas

NAŠA FOTOKEMIKA

Fotokemika je bila prvo i jedino poduzeće fotokemijske industrije u Jugoslaviji, a svojim je proizvodima uspješno konkurirala svjetskim proizvođačima fotografskog materijala. Osnovana je 1947. godine spajanjem zagrebačke poslovnice njemačke tvrtke Ozacel specijalizirane za proizvodnju diazo papira (ozalida), te zagrebačkog poduzeća za proizvodnju fotografskog papira i filmova Foto. Izvorni naziv poduzeća bio je Fotokemika – tvornica foto i na svjetlo osjetljivih papira, a sjedište je bilo u Zagrebu u Hondlovoj ulici b.b. (poslije Hondlova 2). Godine 1949. Fotokemiki je priključena zagrebačka radionica fotografskog pribora i pomoćnih sredstava Fototehnika, a 1952. i dodatna pogonska jedinica u Samoboru. Tada tvornica mijenja ime u Fotokemika – tvornica filmova i foto papira u Zagrebu. Već u prvih deset godina rada Fotokemika je postigla velike uspjehe. Osim po proizvodima, među kojima se posebno isticao film Efka/e, Fotokemika je bila poznata i po atraktivnim likovnim rješenjima i dopadljivim sloganima reklamnih plakata i oglasa. Poput većine tvornica u doba socijalizma, Fotokemika je vodila posebnu brigu o obrazovanju i stručnom usavršavanju, ali i o općoj kvaliteti života i društvenom standardu radnika/ica. U svrhu rješavanja stambenog pitanja radnika/ca izgrađeno je više stambenih objekata u Zagrebu i Samoboru, a 1955. kupljen i obnovljen veći stambeni objekt na otoku Silbi u kojem su radnici-ce mogli provoditi godišnji odmor. Kroz različite sportske i kulturne aktivnosti poticalo se bavljenje sportom i umjetnički amaterizam, a velika pažnja pridavala se edukaciji o pravilnoj upotrebi fotomaterijala.

Početak propadanja tvornice započinje provedbom privatizacije 1990-ih. Od 1997. do 2003. rasprodani su poslovni prostori u Samoboru te nekretnine u Hondlovoj 2 u Zagrebu. Stečajni postupak otvoren je 2000., a 2012. provedena je likvidacija poduzeća.

I dok je društveno sjećanje na Fotokemiku još uvijek živo, njezina fizička prisutnost u Zagrebu izbrisana je procesima deindustrijalizacije i gentrifikacije. U tom smislu Fotokemika dijeli sudbinu većine socijalističkih tvorničkih giganata, nekadašnjih nositelja gospodarskoga, društvenoga, pa i kulturnoga razvoja.

Kosjenka Laszlo Klemar

Silvestar Kolbas, fotograf, snimatelj, redatelj i filmski pedagog, rođen je u Petrovcima kraj Vukovara 12. travnja 1956., a odrastao u Vinkovcima. Diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje 1982. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je danas redoviti profesor. Bio je zaposlen kao snimatelj na Televiziji Zagreb / Hrvatskoj radioteleviziji od 1985. do 1996. Tijekom karijere snimio više igranih i televizijskih filmova, serija i dokumentarnih filmova, izlagao fotografije te objavljivao i uređivao stručne radove iz područja snimanja. I dalje radi kao slobodni snimatelj. Sam je i režirao više osobnih, autorefleksivnih dokumentarnih (Sve o Evi, Ratni reporter i 20 dana na Tibetu) i eksperimentalnih filmova (Auto-portret V2.1, Kino Crvena zvijezda i Toranj). 

Rana izlaganja njegovih radova vezana su uz Filmsku autorsku grupu Enthiusia Planck i festivale/izložbe Sam snimi film u Samoboru (1975. – 1976.). Karijeru je počeo kao profesionalni fotograf, a danas fotografira samo ono što želi. U autorskim dokumentarnim i eksperimentalnim filmovima te na fotografskim izložbama često polazi od autobiografskih elemenata, ali i problematizira vizualne medije. 

Samostalne fotografske izložbe:

Kino Crvena zvijezda, 2013., Klovićevi dvori, Zagreb
Kino Crvena zvijezda, 2013., Galerija Slavko Kopač, Vinkovci
20 dana na Tibetu, 2010., Galerija Prica, Samobor
20 dana na Tibetu, 2011., Galerija Slavko Kopač, Vinkovci
Auto-portreti, 2010., Galerija Lang, Samobor
Dječak, 2009., Kula Lotrščak, Zagreb
20 dana na Tibetu, 2007., Arheološki muzej, Split 
20 dana na Tibetu, 2007., Kula Lotrščak, Zagreb 

Skupne izložbe: 
Auto-portreti, 2010., Dom HDLU, Zagreb (u sklopu Zagrebačkog salona)
Kino Crvena zvijezda, 2011., Photodays, Rovinj (Profesionalni koncept, finalist)
Kino Crvena zvijezda, 2012. – 2013., Aftermath  Changing cultural landscape

Fotomonografija:
20 dana na Tibetu, uvodni tekst Dubravka Manola, 2010., Ibis-grafika, Zagreb