Hrvoje Marko Peruzović - Lux in Tenebris

Hrvoje Marko Peruzović "Lux in Tenebris"

Otvorenje izložbe u utorak 18. ožujka 2025. u 20 sati

Mala dvorana Galerije Prica

Trg Matice hrvatske 6, Samobor

Izložba je otvorena za posjetitelje do 13. 4. 2025.

Radno vrijeme Galerije:

utorak – četvrtak 9 – 14h

petak 13 – 19h

subota, nedjelja 10 – 17h

ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno

"Lux in Tenebris

Elizabeta Wagner

Fokus izložbe "Lux in Tenebris" Hrvoja Marka Peruzovića univerzalna je i vječno aktualna tema odnosa svjetla i tame. Kroz dvadesetak slika srednjeg do velikog formata, umjetnik nas vodi na putovanje u svoj izmaštani svijet prepun stabala, ženskih likova, beštija ili metamorfa, neobičnih životinjskih, ljudskih i biljnih motiva, smještenih u reducirane pejzaže. Peruzovićeve kompozicije su prepune simbolike, a iste teme (uprizorenja) tog imaginarnog svijeta, provlače se kroz njegovo slikarstvo posljednjih tridesetak godina što ga svrstava među ponajbolje suvremene hrvatske simboliste. Stilski se, unatoč anakronizmu, uspješno nadovezuje na slikarstvo secesije, posebice u pojednostavljenju, skoro pa ornamentalizaciji forme u slici.

Umjetnik primarno koristi tehniku akrila na platnu, iako u novijim radovima istražuje i druge tehnike. Prije pola milenija, Leonardo da Vinci zapisao je da bi sliku trebalo započeti premazom crne boje jer u prirodi je u mraku sve osim onoga na što padne svjetlost. Ova misao naglašava kako je tama polazišna točka svjetla – kako u umjetnosti, tako i u životu. Peruzovićevi radovi tematski su posvećeni vječnom dualitetu svjetla i tame, ne samo kroz tonske kontraste, već i kroz dublje simboličke odnose: dobra i zla, ljubavi i mržnje, nade i beznađa. Slike ne bježe od tame; one je prihvaćaju, istražuju i preobražavaju, a motivi koje prikazuju nisu samo refleksija prirodnog svijeta, već i unutarnjeg pejzaža ljudske duše, gdje se ljepota i ranjivost isprepliću u dinamičnom suživotu.

Peruzović je vješt crtač. Na nekim slikama linija je toliko svijetla da djeluje kao da je iscrtana samim svjetlom, stvarajući fascinantni efekt astralne prozračnosti u kontrastu s tamnom pozadinom. Slojevitim nanošenjem boja i lazura postiže dojam isijavanja svjetla iz same slike, koje gledatelju djeluje kao da ima vlastiti život i unutarnju energiju. U njegovim slikama svijetli tisuće sićušnih krijesnica u krošnji stabla u suton, titra odsjaj vječne vatre Danteova Pakla ili se iz platna razlijeva nježna mjesečina koja ocrtava siluete osamljenih stabala nalik vilinskim djevama iz nekog prijašnjeg razdoblja kada se umijeće realističnog prikaza ljudskog tijela slavilo više nego danas.

Svjetlo i tama u Peruzovićevom slikarstvu prerastaju razinu vizualnog kontrasta i mogu se tumačiti kao metafora znanja i neznanja, ljubavi i straha, nade i izgubljenosti. Kvantna fizika pruža dodatni sloj razumijevanja ovog dualiteta – otkriva da svjetlo ima dvojaku prirodu: ponaša se i kao val i kao čestica, ovisno o načinu promatranja. Ova spoznaja odražava dvoznačnost koju često susrećemo u životu, a koju Peruzović vješto koristi u svojim slikarskim, ali i književnim djelima, dajući im dozu satiričnosti. Svjetlo i tama, razum i emocije, red i kaos – suštinski su povezani, a njihova se priroda mijenja ovisno o perspektivi promatrača. Umjetnost, baš poput kvantnog svijeta, poziva na otvaranje uma prema višestrukim tumačenjima stvarnosti, podsjećajući nas kako se istina često skriva u suptilnim nijansama između suprotnosti.

Slične analogije moguće je pronaći u raznim religijskim učenjima. Biblijska poruka "svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze" (Ivan 1:5) podsjeća nas da čak i u najmračnijim trenucima možemo pronaći nadu. Zapadna misao svjetlo i tamu postavlja u strogo dualističke odnose, ali u istočnim tradicijama tama nije apsolutno zlo, već stanje koje se može transcendirati kroz znanje i praksu što je bliže slikarskom razumijevanju odnosa svjetla i sjene u slici. Prosvjetljenje ne znači uništenje tame, već njeno razumijevanje i prihvaćanje kao dijela puta ka mudrosti. Shiva, koji istovremeno uništava i obnavlja svijet, simbolizira cikličku prirodu stvaranja i razaranja, gdje su svjetlo i tama nerazdvojni. Umjetniku posebno drag alkemijski simbolizam dodatno produbljuje ovu tematiku. U procesu alkemije, faza "nigredo" ili crnjenje označava početak transformacije – raspad starog kako bi novo moglo nastati. Jung je ovu fazu povezivao s procesom unutarnjeg razvoja kroz suočavanje s vlastitim sjenama. U tom kontekstu, Leonardova izjava o tami kao polazištu svjetlosti dobiva dublje značenje: samo kroz tamu i unutarnje suočavanje dolazimo do prosvjetljenja i cjelovitosti. U Peruzovićevim djelima, simboli poput skarabeja, koji je u egipatskoj mitologiji bio znak obnavljanja i ponovnog rođenja, aludiraju na tu metamorfozu. Slikarski proces, baš poput alkemijskog, nije samo stvaranje slike već transformacija same svijesti – težnja ka "Opus Magnumu", simboličkom zlatu koje se rađa iz tame. Kao što nada donosi svjetlo u tamu, tako i umjetnost može biti vodič kroz nesigurna vremena, pružajući utjehu, snagu i podsjetnik na mogućnost obnove. Uostalom, Leonard Cohen u svojoj pjesmi "Anthem" pjeva: "There is a crack in everything, that's how the light gets in". Ovi stihovi simbol su nade i prihvaćanja nesavršenosti kao suštinskog dijela postojanja. U kontekstu današnjeg svijeta, obilježenog krizama, političkim, društvenim i ekonomskim, pukotine u našim sustavima postale su očite. Kroz te pukotine ulazi svjetlo – prilika za novo razumijevanje, rast i transformaciju.

Biografija

Hrvoje Marko Peruzović, rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (klasa Prof. Ðuro Seder). Studijski boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a, HULU-a Split i DHK. Osim slikarstva bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom i fotografijom. Izlagao je na više od šezdeset samostalnih izložbi kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovao je na brojnim likovnim kolonijama i akcijama humanitarnog karaktera. O njegovom radu pisali su Josip Depolo, Ive Šimat Banov, Stanko Špoljarić, Tonko Maroević, Vladimir Rismondo ml., Andro Filipić, Darko Schneider, Đuro Vanđura, Iva Koerbler, Tonči Šitin, Nevenka Nekić, Vinicije Lupis, Anamarija Stibilj Šajn, Nives Marvin, Toni Horvatić, Vlasta Tolić, Mirela Duvnjak, Sanda Bajzek Stanačev, Elizabeta Wagner, Igor Brešan, Miona Muštra, Nela Žižić, Ante Žaja i dr. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

Kontakt

Adresa: Remetinečki gaj 19 B. 10 000 Zagreb

Mobitel: +385 91 517 50 64

E-mail: hmperuzovic@gmail.com

Web: www.peruzovic.com