Dan grada Samobora

Dan grada Samobora je dan kada je Samobor proglašen slobodnim kraljevskim trgovištem poveljom kralja Bele IV. 1242. godine, a svečano se obilježava svake godine treću subotu u listopadu.

Kralj Bela, pred nadiranjem Tatara, uslišao je molbu Samoboraca i naložio knezu Stjepanu Baboniću da ustanovi međe svih posjeda mjesta Samobora. Na temelju Povelje Samoborci su u sudbenim poslovima bili neovisni, slobodno su raspolagali svojom imovinom, što znači da nisu bili kmetovi te su kao zemaljski pokrovitelji nad svojom župom sami izabrali svećenika koji će im služiti.

Upravo sloboda koju je jamčila Povelja, stoljećima je utirala smjernice razvoja Samobora. Danas samoborsku gospodarsku tradiciju, uz poljodjelce, stočare, vinogradare, čini i cijeli niz autohtonih obrta. Zahvaljujući očuvanju obiteljske tradicije, u Samoboru se posljednjih godina sve više razvija proizvodnja bermeta, greblice, kremšnita, meda, salama, kotlovine, češnofki i ostalih autohtonih i domaćih proizvoda. Ono čime Samobor i danas kontinuirano privlači nove stanovnike je ugodna sredina za obitelj i odrastanje djece, svjež zrak i zelenilo.

Središnji dio proslave Dana grada Samobora je svečana sjednica Gradskog vijeća na kojoj se dodjeljuju priznanja najzaslužnijim građanima i drugim osobama, njihovim udrugama, drugim lokalnim zajednicama, ustanovama, trgovačkim društvima, vjerskim zajednicama i drugim pravnim osobama za uspjehe u radu kojima osobito pridonose razvoju i boljitku grada Samobora ili pojedinih njegovih djelatnosti, ili u znak počasti i zahvalnosti.