Disleksija font
Veći razmak
Označi poveznice
Kontrast
Invert
Crno/bijelo
Održavanje:
20:00
Organizator:
Galerija Prica, POU Samobor
Otvorenje izložbe u utorak 30. travnja 2024. u 20 sati
Mala dvorana Galerije Prica
Trg Matice hrvatske 6, Samobor
Izložba je otvorena za posjetitelje do 19. 5. 2024.
Radno vrijeme Galerije:
utorak – četvrtak 9 – 14h
petak 13 – 19h
subota, nedjelja 10 – 17h
ponedjeljkom, praznicima i blagdanima zatvoreno
IVAN BRANKO IMROVIĆ
Autoportreti / Modeliranje vremena (work in progress)
Autoportret je u likovnoj umjetnosti vizualni iskaz koji u prvom licu jednine opisuje i razotkriva vlastito JA. Poput intimnog dnevnika koji pohranjuje osobne tajne, autoportret likovnim sredstvima opisuje ne samo umjetnikov vanjski izgled, nego otkriva i njegove misli, emocije, vizije i doživljaje te njegov odnos prema sebi i svijetu oko sebe. To znači da autoportret nije samo umjetnikov puki zrcalni odraz vlastitog lika, već u sebi sadrži i bogatstvo dodatnih značenja. O autoru svaki autoportret mnogo toga izriče. Onaj koji ga opisuje, ali i onaj koji ga direktno ne opisuje, već introspektivno ulazi u autorovu nutrinu. Autoportret je i svojevrsna vizualna ispovijed autora, jer on kroz svoj umjetnički izričaj (asocijativan, simbolički, metaforički, narativni) te kroz svoj stvaralački pristup i način rada (potez ruke, odabir i tretman likovnih sredstava kao što su linija i boja te modelacija forme ili obrada površine), daje svoju profesionalnu autoportretnu sliku. Otkrivajući ne samo obilježja svoje osobnosti i temperamenta - svoje emocije, doživljaje i vizije, nego i svoga karaktera – uvjerenja i principe, umjetničke stavove i diskurs. Autoportret je u principu temat intimističkog karaktera i odabiru ga autori ne kako bi slavili svoj lik (premda ima i takvih), nego prije svega kako bi u osami svoje intime vodili dijaloge sa samim sobom; kako bi razrješavali dileme, brusili stavove, pronalazili rješenja... Njime su se u umjetnosti od ranih epoha bavili mnogi autori i on je do suvremenih dana ostao umjetnicima intrigantan i aktualan. Danas je interes za njega čak pojačan, jer u suvremeno dinamično doba, u brzini protoka svakodnevice, on postaje snažan alat afirmacije jedinke u mnoštvu. Postaje sredstvo očuvanja svog autentičnog traga i svog individualnog postojanja u vremenu i prostoru. Potvrda svog umjetničkog JA i svog autorskoga govorenja u kakofoniji sveprisutnog, zaglušnog mnogoglasja. Danas on zato prestaje biti intimistički, pa u skladu sa suvremenim trendovima brisanja granica između privatnoga i javnoga postaje javan i glasan.
Ivan Branko Imrović bavi se temom autoportreta cijeli svoj stvaralački vijek. Razvijajući, posebno u crtežu, ali i u skulpturi, cikluse koji prate njegovo životno i umjetničko sazrijevanje i razvojni put od vremena studija na akademiji, do danas. U cijelom njegovom crtačkom i kiparskom opusu vezanom uz autoportret njemu nikad nije bio primarni cilj vjerno opisati (iscrtati ili oblikovati) svoj lik, nego kroz zaokružene serije - dnevničke zapise (kako je te serije često i nazivao) problemski varirati motiv autoportreta te tako prikazati vizualne zabilješke o svom stvaranju i načinu pristupa umjetničkom radu. Prikazati zabilješke o brušenju i razvijanju svog stila i izričaja, o hvatanju u koštac s pitanjima i dilemama, s novim istraživanjima i izazovima. Pritom valja reći da Imrović u osnovi nikad nije u potpunosti napuštao klasičan pogled što se tiče profesionalnog pristupa, discipline rada i perfekcije izvedbe, uvažavanja materijala i likovnih tehnika te postizanja sveukupnog sklada, proporcija, mjere i harmonije. Međutim, vremenom se svojim istraživanjima ipak donekle približio današnjim umjetničkim praksama, osuvremenivši svoj način likovnoga govorenja interdisciplinarnim i multimedijskim pristupom te intermedijskim sinergijama, dodavši crtežu tehnike kombinirane s kolažom, akvarelom i fotografijom, kao i s postupcima koji korespondiraju sa suvremenim inačicama art-bruta i enformela. Svojoj klasičnoj skulpturi u terakoti i bronci pridodao je s druge strane instalacije, kao i asamblaž i ready-made objekte koji bude sjećanje na pop-art. Sve to zajedno sad je u konačnici osmislio da funkcionira kao site-specific ambijent, posložen u galerijskom prostoru da bude mjesto prezentacije, mjesto istraživanja i mjesto rada. Da bude mjesto gdje se propituju suodnosi različitih medija u zajedništvu, ali i suodnosi različitih memorija. Tako posložen ambijent prostor je mijena i metamorfoza, gdje prostorno-vremenske kategorije imaju drukčije značenje i drukčiju realnost, jer njihova je protežnost komprimirana i transformirana, a zbilja sastavljena od niza modeliranih trenutaka kojih su nositelji autoportreti. Autoportreti u kojih se tijekom vremenom rasplinuo opisni narativ, pa se Imrovićev pristup vizualnoj interpretaciji vlastitog lika, prošavši put od ranog metonimijskog do kasnijeg metaforičkog, čak ponekad i apstraktnog prikaza iščitava kao „autoportret s emotivno-konceptualnim stavom“, koji iznosi svoja mišljenja, svoje emotivne doživljaje i svoja ganuća. Isto tako koji otkriva osobnu i profesionalnu intimu, mapira svoju nutrinu i bilježi mijene i preobrazbe svoga postojanja, kao i svoje otiske, prolaske i bivanja u prostoru i vremenu. Prostoru koji je ovdje komprimiran i vremenu koje je modelirano i modificirano transgresijom. Dokazujući tako da je od opisa njegova obličja autoru tu važnije crtežom i skulpturom o sebi izreći „ono drugo“ (kako je to tajnovito volio reći Tartaglia).
Višnja Slavica Gabout
Životopis
IVAN BRANKO IMROVIĆ
Akademski kipar i crtač, rođen 1957. u Podbrđu, Popovača.
Završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu 1977., slikarski odjel, nakon čega upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, Nastavnički odjel 1977. godine, 1978. Slikarski odjel da bi 1980. godine prešao na Kiparski odjel.
Diplomirao je kiparstvo, u klasi profesora Ivana Sabolića, pod čijim vodstvom od 1983. do 1986. polazi i Majstorsku radionicu Antuna Augustinčića.
Od 1986. postaje članom ZUH-a i djeluje kao samostalni umjetnik, a od 1992. postaje profesor na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagreb.
1991. - 1992. sudionik je Domovinskog rata; branitelj u 33. samostalnoj INŽ bojni ZNG.
Skupno izlaže od 1985. (Paris, Mainz, Zagreb, Rijeka , Zadar, Karlovac, Sisak, Slavonski brod, Split, Trogir, Hrv. Kostajnica ...) na stotinjak izložbi, a samostalno od 1986. (50-ak izložaba ostvareno).
Živi, stvara i djeluje u Zagrebu, Hrvatska
Samostalne izložbe:
2020. Galerija Sv. Krševana, Šibenik
Galerija Muzeja Like, Gospić
2019. Franjevačka galerija Široki brijeg, Bosna i Hercegovina
2018. Galerija Muzeja Moslavine, Kutina
Galerija Sveučilišne knjižnice Split
2017. Gallibar, izložbeni prostor knjižnice Hrvatskih studija, Zagreb
Galerija Emanuel Vidović, Split (sa Jurom Kokezom)
Galerija kluba Matice hrvatske Čitluk, Bosna i Hercegovina
Galerija Vasko Lipovac, Split (sa Ž. Borićem i R. Budorom)
2016. Galerija Vasko Lipovac, Split (sa D. I. Sesartić i P. Ujevićem)
2015. Muzej Prigorja, Sesvete
GALLIBAR, knjižnica studentskog kampusa Borongaj, Zagreb
Galerija OBLOK, knjižnica Sesvete
2014. Medijateka - Institut Francais, Zagreb (s R. Budorom)
2013. Izložbeni salon Vjekoslav Karas, Karlovac (s R. Budorom)
2012. Galerija porezne uprave, Zagreb
2011. Galerija Hrvatsko slovo, Zagreb
Galerija Shallom, Zagreb
2010. Galerija Kontura, Zagreb (s Budorom i Modrićem)
Galerija Zvonimir, Zagreb (s Budorom i Modrićem)
2009. Galerija Razvid, Zaprešić
Izložbeni salon Vladimir Becić, Slavonski Brod (s Budorom i Modrićem)
Galerija Kula, Split
Galerija učiteljske akademije, Zagreb
2008. Galerija Vladimir Bužančić, Zagreb
2006. Izvedba javne skulpture Vila Kutinska, Kutina
2005. Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb
AGM Art Point Centar, Zagreb
2004. Atelijer Lučko , Zagreb
Dramsko kazalište Gavella, Zagreb
Gradska galerija, Hrvatska Kostajnica
Galerija Zvonimir, Zagreb
Galerija muzeja Moslavine, Kutina
2003. Galerija Sveti Nikola, Malinska
2002. Dramsko kazalište Gavella, Zagreb
Galerija Kurija- Muzej Prigorja, Sesvete
2001. Galerija Idealni grad, Zagreb
Galerija Zilik, Karlovac
2000. Atelijer Lučko, Zagreb
Galerija Spektar, Zagreb
1999. Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb
1997. Galerija Forum, Zagreb
1996. Izložba za stogodišnjicu HNK - HNK, Zagreb
CEKAO, Zagreb
Dom hrvatske vojske, Karlovac
1994. Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb
1992. Hrvatski kulturni klub- Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
Galerija Spektar - Crkva Svetog Križa u Novom Zagrebu, Zagreb
1991. Galerija Prozori, Zagreb
1989. Knjižnica Sesvete, Sesvete
1986. Studio Galerije Karas, Zagreb
Važnije kolektivne izložbe:
1993. Zagrebačka izložba hrvatskog crteža
1991. XIII Zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža
1990. Art ljeto Zadar
1987. Murali (Univerzijada 87)
1986. Schparcase Mainz
1985. Salon nacija (Le Salon des Nations a Paris)
Kunst im Quadrat (Kunstler-Haus eisenturm Mainz)
Važnije kolonije:
2009. – 2018. Mlaska, Sućuraj na Hvaru
2008. – 2010. Lipik
2007. – 2008. Medena, Trogir
2006. – 2008. Slavonski Brod
1999. – 2012. Hrvatska Kostajnica
Performansi, multimedije i happeninzi:
2019. 5. multimedijalni happening (crtanje i modeliranje/ ples i balet- izložba i performance), povodom Svjetskog dana plesa, u Galeriji Zvonimir, Zagreb
2014. 4. Crtački performance, povodom Svjetskog dana plesa, HDLU, Zagreb
2010. – 2012. Svjetski dan plesa,(1.-3.) Crtačko /kiparsko plesni performance u Galerija Zvonimir, Zagreb
2008. Crtački performance, Galerija Razvid, Zaprešić
Kiparski performance modeliranjem, Galerija Razvid, Zaprešić
2005. Kiparski performance modeliranjem, Bjelovar
Kiparski performance modeliranjem, Kutina
Kiparski performance modeliranjem, Omišalj
2004. Kiparski performance modeliranjem u multimediji Modeliranje prirode, Gavella, Zagreb
2002. Crtački performance u multimediji Modeliranje mora, Gavella, Zagreb
1990. Crtački performance na Art ljetu Zadar '90
Kontakt:
Ivan Branko Imrović
mob: 099 311 68 78
email: ibimrovic@gmail.com
FB Ivan Branko Imrović
Objavljeno: 17.04.2024.
Lokacija:
Galerija Prica 
_13509.jpg.axd?width=253&height=159&crop=auto&quality=65)