Lucija Agić i Jan Marton - Ljepota kroz smrtnost

Lucija Agić i Jan Marton

"Ljepota kroz smrtnost"

Otvorenje izložbe u petak 6. rujna 2024. u 20 sati

Art room - Centar za mlade Bunker

Ulica Savke Dabčević Kučar 8

Izložba je otvorena za posjetitelje do 19. 10. 2024.

Radno vrijeme Bunkera:

ponedjeljak, srijeda, petak 9 -15h

utorak, četvrtak 15 - 21h

subota 9 - 13h

Ljepota kroz smrtnost

/izlagati ili ne/

Lucija Agić i Jan Marton

Godinama pratimo dizajn s motivom lubanje na svakodnevnim predmetima: torbama, maramama, tenisicama, pernicama, odjevnim predmetima, bilježnicama itd. pasivno svjedočeći kako mlade generacije dolaze u dodir sa simbolom naše prolaznosti i smrtnosti. Vezano za to govori se o „kulturi smrti“ u kojoj se promiču mnogobrojne ideje za „potiranje života“.  Zašto prihvaćamo, što se s nama događa i ima li motiv Memento mori drugu stranu? Kazališni Hamlet držeći lubanju izgovara pitanje čovjeka koji se nosi s krizom, emocionalnom boli ili vlastitim opstankom; „biti ili ne biti“ dok autori propituju postojanje, neizvjesnost i dileme vezane za izlaganje: „izlagati ili ne“. Shakespeare će smrt usporediti s „nepoznatim snom što cijeloj stvari daje prizvuk misterije i užasa“ i ta je tema prisutna u radovima, te sjedinjena na zajedničkom rješenju plakata.

Slušajući bilo vremena autori simbolično predstavljaju kostur koji drži žabicu  kao znak preobrazbe s krilima i šeširom pozivajući svijet vila i čarobnjaka. Tu se otvaraju mnogobrojne asocijacije od antičkih legendi u kojima kostur vodi duše mrtvih preko srednjevjekovnog plesa mrtvaca do simbola dinamične smrti na zabavama. Misterij, preobrazba i upozorenje na prolaznost života titraju u pozadini prikazanih ideja. Privlačnost prizora nije upitna.

Pred nama su radovi koji propituju različite izvore, medije i obrazovne osnove u likovnosti.  Pojavljuje se kolorirani crtež, tradicionalna grafika, ilustracija u digitalnom programu, tekstilni dizajn. Sve to evocira  kadar stripa, pop art koji govore o istom: potrebi stvaranja.  Radovi nisu namijenjeni proizvodnji ili masovnoj upotrebi  već izviru iz spontane kreativnosti u kojoj se nazire njihov pojam o svijetu, prepunjenost misli, osjećaja, preispitivanja, traženja  i čekanja novog koje bi moglo donijeti povoljnije situacije.

Oba autora trenutno rade izvan struke čekajući priliku za afirmacijom vlastitog stvaralaštva i stečenog obrazovanja. Njihova dodirna točka je i svijet mode u širem kontekstu.

Lucija Agić svoje radove opisuje kao „oživljena mašta“ ili „privatni svemir“, a pred nama podastire mnogobrojne asocijacije svog svijeta. Ona crta od djetinjstva što je vodilo ka obrazovanju stečenom na Tekstilnom i tehnološkom fakultetu. Otuda njene ideje poput izraza poštovanja modnom autoritetu ili komentar trenda. Autorica nastoji unijeti  boje u svoje radove prkoseći tako sve više prisutnim paletama tamnih tonova zbog kojih njezini kostimi ponekad postaju utvare.  I to govori o aktualnom trenutku koji proživljavamo neovisno o početnoj zadanoj temi za kreaciju. Vještina rada u digitalnom alatu vodi njen crtački rukopis ka ilustrativnom i naizgled neosobnom poput nekog prizora u medijima. Naglašena fantazija u likovima potiče interes promatrača. Lucija je do sada izlagala na skupnim izložbama kostime rađene na studiju te je ovo njen prvi samostalni nastup.

Jan Marton također njeguje svoj likovni izražaj od djetinjstva. Nakon Škole primijenjene umjetnosti i dizajna upisuje studij 3D dizajna. Janovi crteži i grafike začuđuju u svom propitivanju i korištenju simbolike oblika, tradicija, značenja, pa i komentara na aktualne događaje. Preispitujući također autoritete, vrijednosti, stavove, pop kulturu i kontradikcije kriznog vremena u kom živi Jan nas poziva na dijalog, povratnu informaciju ili praćenje njegovog rada na društvenim mrežama. Realizirani prizori mogu se aplicirati i na odjevne predmete (jakne, majice, torbe) te mogu doprinijeti  modnom stilu što je i realizirano u nekoliko primjera. Od tradicionalnog otiska u tehnici linoreza sa spaljenim grafičkim otiskom do koloriranog crteža u olovci, tušu i akvarelu  Jan nastoji što bolje i vještije interpretirati zamišljenu ideju. Realizirana skulptura pokazuje dodatnu vještinu oblikovanja stečenu na odjelu za aranžiranje. Janu je ovo prvo izlaganje u galerijskom prostoru.

Početna dilema o izlaganju se razrješuje jer radovi sa svojim porukama trebaju biti viđeni. Njihovi prizori potaknut će naše razmišljanje o društvu koje gubi svoje vrijednosti udaljujući čovjeka od njega samog u nesigurnom kretanju ka budućnosti.

Živeći svoje formativne godine autori progovaraju o drami odrastanja s dozom horora, obojenosti u crno i sivo u potrazi za bojama, transformacijom i afirmacijom krhke osobnosti i duše.

Edgar Allan Poe u svom je stvaralaštvu opisao to stanje prisutno već dva stoljeća i izrazio prigodnu misao naglašavajući misterij: „Granice koje dijele život od smrti su sjenovite i nejasne. Tko može reći gdje jedne završavaju, a druge počinju“.

Nevenka Miklenić, prof.

Biografija

Lucija Agić, rođena je 1997. u Slavonskom Brodu, gdje završava Srednju školu Matije Antuna Reljkovića, smjer veterinarski tehničar, tijekom čega sudjeluje u projekta ECOSWOT, potprograma Comenius, te sudjeluje na dvije razmjene učenika (Italija, Turska). Tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja sudjeluje u grupnim izlaganjima likovnih radova u gradskim galerijama i konvencijama. Prve ilustracije objavljene su joj u listu učenika Srednje škole Matije Antuna Reljkovića Zrno, broj 17. Svoje obrazovanje nastavlja na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje 2020. završila preddiplomski studij dizajna tekstila (univ. bacc. ing. des. text.), te 2022. završava diplomski studije kostimografije (mag. ing. des. text.) na istom fakultetu. Tijekom studiranja nastavlja sa sudjelovanjima na grupnim studentskim izložbama, revijama i projektima, te joj je objavljena ilustracija u akademskom priručniku; Jazvić, P. (2021.) Modna ilustracija, Zagreb, TTF. Dobitnica je rektorove nagrade 2020./2021., Nagrada za "veliki" timski znanstveni i umjetnički rad (više od deset autora); Umjetničko područje, R. br. 148., Projekt: U očekivanju Godota. Radila je na kostimografija za operu-basnu Igora Kuljerića Animal Farm prema romanu Georgea Orwella u režiji Krešimira Dolenčića i produkciji studenata četiri umjetnička fakulteta (Muzička akademija, Akademija dramske umjetnosti, Akademija likovnih umjetnosti, Tekstilno-tehnološki fakultet) Koncertna dvorana „Vatroslav Lisinski, 28. 11. 2021. za koju je dobila rektorovu nagradu. Hrvatska udruga bivših studenata i prijatelja Tekstilno-tehnološkog fakulteta (AMCA TTF) dodjeljuje joj nagradu za najbolji studentski stručni rad Problematika nagomilavanja odjeće ili kućanskog tekstila u akad. god. 2021./22. Dobitnica rektorove nagrade za akademsku godinu 2021./22., nagrada za timski znanstveni i umjetnički rad (tri do deset autora); umjetničko područje, r.br.125., Projekt PAGANINI. Uručena joj je nagrada na Dana Tekstilno-tehnološkog fakulteta 2023. godine, nagrada za postignut izvrstan uspjeh na  II. godini Diplomskog sveučilišnog studija, Tekstilni i modni dizajn. U 2023. godini sudjeluje na 5. Zagrebačkom festivalu crteža, Beogradskom 5. Ilustrofestu, Bijenalu crteža Pula i drugim izložbama.

Kontakt:

email: lucija.agic13@gmail.com

Jan Marton rođen je u Zagrebu 2000. godine i djeluje u gradu Samoboru.

Obrazovanje:

2023. – 2024. Computer Graphics Designer na United POP Akademiji u Zagrebu

2023. – 2024. User Interface Designer na United POP Akademiji u Zagrebu

2021. – 2023. Studij 3D dizajna na Visokom Učilištu Algebra u Zagrebu

2015. – 2019. Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu

Izložbe i projekti:

2019. i 2022. Izložbe u kafiću Kava i knjiga Milčec

2019. Scenografija za Samoborski fašnik

Kontakt:

email: about.artattack@gmail.com 

Instagram: 00artattack00