Samoborski fašnik priznat je kao nematerijalno kulturno dobro!

Pokladni običaj Samoborski fašnik snažan je izraz identiteta grada Samobora i njegove okolice koji se kontinuirano održava u Samoboru od 1827. godine, uz manje prekide tijekom određenih povijesnih događanja. Nastao je pod jakim utjecajem srednjoeuropskih pokladnih tradicija, unoseći pokladne elemente iz različitih europskih gradova i razvijajući vlastite specifičnosti pod utjecajem pokladnih tradicija okolnih naselja.

Prvi je povijesni spomen Samoborskog fašnika iz 1828. godine, kada se spominje prošlogodišnje održavanje pokladnih plesova u sali općinske vijećnice, a desetljeće potom spominje se i u pozivu Zagrepčanima na fašnički bal u Samobor. Tijekom 19. stoljeća fašnički balovi u Samoboru odvijali su se u privatnim kućama, gostionicama i u gradskoj vijećnici, a održavala bi ih i dobrovoljna društva (vatrogasno, pjevačko). Prvu veću promjenu u pokladnim događanjima u Samoboru unosi Josip Kompare, što je posljedica njegovih putovanja kao obrtnika po srednjoj Europi. Od polovice 19. stoljeća on u Samoboru postaje glavni organizator javnih ophoda, grupnih nastupa maski i alegorijskih kola. Njegove pokladne šale bile su kritika općepoznatih događaja u društvenom i političkom životu. Uvođenjem alegorijskih kola Samoborski fašnik se bitno promijenio te je postao mjesto propitivanja gradskih odnosa te potvrđivanja društvenog i kulturnog identiteta grada.

Kritiku općedruštvenih i političkih prilika nastavile su samoborske pokladne novine među kojima su najznačajnije Sraka, a prvi broj 1904. godine donio je stih koji je do danas zaštitni znak Samoborskog fašnika: Bedaki noriju svaki dan, a pametni samo na fašnik. Po nazivu novina temeljenom na šaljivoj pjesmi Sraka ima dugi rep 1970-ih nastaje karakteristični fašnički lik Srake. Za organizirani ophod maski po gradu dozvola se morala tražiti od gradskih vlasti, pravilo koje je i danas na snazi, kada gradonačelnik simbolički predaje ključeve grada Princu Karnevala te proglašava Slobodnu fašničku republiku, što označava početak Fašnika. Za vrijeme važnih povijesnih događaja i promjena vlasti tijekom 20. stoljeća, uključujući dva svjetska rata i Domovinski rat, Samoborski fašnik se nije održavao.

Fašnik u Samoboru i okolnim mjestima traje u razdoblju od Sveta tri kralja do Čiste srijede, Pepelnice, a završava Fašničkim utorkom kao središnjim danom svih fašničkih događanja. Samoborski fašnik povezan je s drugim pokladnim običajima šire samoborske i zagrebačke okolice tako da dio maskiranih pokladara dolazi u grad pokazati svoje maske, kao i na završno paljenje lutke Fašnika. Pokladni običaji mijenjali su se i nestajali s vremenom, no neke od tradicijskih maski okolnih sela zadržale su se do danas (Baba nosi dedu ili Žena nosi muža, Seoska svadba, lutka Fašnik itd.). Održao se i način prehrane pa se i danas za Fašnik sprema posebna hrana, primjerice hladetina, a od slastica krafne. Unazad nekoliko desetljeća, fašničke maske iz Samobora sudjeluju na različitim pokladnim događanjima u Hrvatskoj i Europi, a značaj Fašnika vidljiv je i u članstvu Samobora u Savezu karnevalskih gradova Europe od 1997. godine.

Za Fašnik se „maskira“ čitav grad. Posebno se ukrašava glavni ulaz u grad na Perkovčevoj ulici, na pročelja zgrada postavljaju se šareni natpisi i crteži, dok se u interijere ugostiteljskih i nekih drugih objekata dodaju još i maske. U središtu grada prodaju se različiti prehrambeni, fašnički i suvenirski proizvodi kao dio ponude lokalnih i gostujućih prodavača i pripremaju se brojna događanja u suradnji s gradskom turističkom zajednicom još od 1960-ih. Vikendima za vrijeme Fašnika gradom prolaze povorke maski kojima se predstavljaju gradske četvrti grada Samobora i okolna sela. One nose šaljive natpise i voze se u alegorijskim kolima (otvoreni automobili, traktori, kamioni ili zaprežna kola). Jutra su rezervirana za Dječji fašnik na kojemu se predstavljaju organizirane grupe vrtićke i školske djece. Na Fašnički utorak na pozornici se predstavljaju nagrađene maske te počinje dramski prikaz suđenja u kojem se lutku Fašnik optužuje za sve društvene i prirodne nedaće koje su se dogodile u prošloj godini. Likovi Sraka, Fiškal, Princ Karneval i Sudec na kraju sude lutki Fašnik koja visi na galgama, vješalima ispred pozornice te se oko toga prepiru. Sudec osuđuje Fašnika kažnjavajući ga spaljivanjem, što simbolički znači želju da sljedeća godina bude bolja. Nakon spaljivanja lutke slijedi zabavni program.

Samobor tijekom Fašnika živi drugačijim ritmom. Danas gradske kulturne, obrazovne i turističke institucije organiziraju izložbe, radionice i predavanja na temu Fašnika za različite uzraste, a organizatori fašničkih događanja su i vatrogasne, planinarske, umirovljeničke, sportske i druge grupe. Nastavljanjem pokladne tradicije Samoborski fašnik svake godine oživljava grad te ostaje snažan simbol individualnog, grupnog i lokalnog identiteta koji prepoznaje šira okolica, a putem fašničkih gostovanja od kraja 20. stoljeća i ostatak Hrvatske i Europa, što ga čini nematerijalnim kulturnim dobrom od iznimnog značaja.

Galerija fotografija: autor Edin Tuzlak; naslovna fotografija: Samoborski muzej