Grad koji diše poeziju

Punih dvadeset dana grad je disao u ritmu stihova, glazbe i stvaralaštva. Od najmlađih do najiskusnijih sudionika, svi su dali doprinos festivalu koji njeguje uspomenu na ljubav Ljubice Cantilly i Stanka Vraza – onu vrstu ljubavi koja nadahnjuje već gotovo dvjesto godina. 

Osim tradicionalnih večeri poezije – Rože za Ljubicu, Gost(i)ona kod Vraza i Večeri hrvatske ljubavne poezije – festival je i ove godine obogaćen raznolikim programima koji iz godine u godinu privlače sve veći broj posjetitelja, potvrđujući da poezija u Samoboru živi punim plućima.

Kao i svake godine, Prolaz hrvatskih pjesnika bio je mjesto susreta – ne samo pjesnika, nego i učenika, nastavnika, publike svih generacija. Ove godine osobito nas je razveselio velik odaziv škola: tristotinjak učenika samoborskih srednjih škola obišlo je važne pjesničke točke grada, dok su se brojni vrtići i osnovne škole uključile u prigodne programe.

Srednjoškolci, vrtićarci, profesori i odgojiteljice – svi su dali svoj mali, ali vrijedan doprinos. Posebno dirljivo bilo je sudjelovanje korisnika književne radionice Crvenog križa Samobor – poetskog druženja za umirovljenike, pod vodstvom Vande Bartulice.

Poezija, film i naslijeđe Jože Prudeusa

Jedno od najupečatljivijih događanja bila je Jožina večer, pjesničko-glazbeno druženje posvećeno stvaralaštvu Jože Prudeusa.(pod vodstvom prof. Nataše Komočar a u suradnji sa cijelom ekipom marljivih i predanih kolega iz škole – Ana Matijašić, Ana Kinčić Dubić, Ana Kos, Vesna Marjanović, Aljoša Crnobrnja, Marko Kukulj). Večer su obogatili nastupi učenika OŠ Samobor, ali i dvije projekcije koje su ostavile jak dojam: video zapis "Da se ne zaboravi" u kojem sam Joža govori o ideji festivala, te kratki igrani film "Putovanje u prošlost", djelo učenika i učiteljice Vesne Marjanović, snimano i u samoj Jožinoj sobi. Teško je bilo ostati ravnodušan.

Program koji raste s ljubavlju

Ovogodišnji program donio je i mnoga nova, ali i tradicionalna događanja: edukativne šetnje i radionice, izložbe i poetske predstave, slem večer, glazbene izvedbe, likovne radionice, predstave za djecu i odrasle te gostovanja vrhunskih umjetnika poput Rade Šerbedžije i Zapadnog kolodvora. Popisu već drugu godinu pridružujemo i Crveni križ Samobor- književnu radionicu za umirovljenike: Poetsko druženje s Vrazovom Ljubicom.

Svakom novom godinom program raste, ali ostaje vjeran duhu festivala – ljubavi i poeziji. Tako smo i ove godine, na 35. Večeri hrvatske ljubavne poezije, još jednom čuli stihove s Ljubičinog groba, u Prolazu hrvatskih pjesnika, gdje se tradicionalno odaje počast onoj ljubavi zbog koje sve ovo i postoji.

Lica koja su postala simboli

U uprizorenju Ljubice i Vraza ove su godine sudjelovali Mia Franceković i Lovro Rimac, dok su likove godinama s ljubavlju nosili Đurđica Runtas i Miroslav Tičar – hvala im na predanosti. Na završnoj su večeri Ljubicu i Vraza utjelovili Ena Bašić i Zvonimir Ibrišević, a naslovnicu zbirke prošlogodišnjih stihova krasi lik naše Samoborke, Anđele Vagić.

Grad pjesnika – sada i u budućnosti

Samobor je u danima festivala bio više od kulise – bio je živo poetsko platno na kojem se stvaralo, pjevalo, govorilo i šetalo s ljubavlju. Grad koji pamti Vraza i Ljubicu, ali koji svakog svibnja i lipnja piše nove stranice ljubavne poezije.

I kad se pogase reflektori, kad se zatvore izložbe, a note utihnu, ostaje ono najvažnije: sjećanje, inspiracija i osjećaj da poezija nije nešto daleko, već nešto naše – živo, prisutno i tu među nama.

Vidimo se dogodine, uz još više stihova, dječjih crteža, glazbe i... Ljubavi.