Samo malo pričekajte da odemo do depoa!

Ovu smo vam rečenicu sigurno uputili barem jednom. I ništa vam nije bilo jasno. 
No, niste ništa ni pitali. 
Pustili ste dežurnog knjižničara da radi svoj posao. Gledali kako ustaje, otvara ladicu, uzima ključeve i izlazi van iz knjižnice. 
Možda ste tada na trenutak i pomislili da mu je svega dosta i da napušta svoje radno mjesto, ali za 3 do 4 minute, vratio se natrag, u dobrom slučaju s knjigom ili u lošijem bez knjige. 
Pa, ako još niste pitali, a nitko vam nije pojasnio kamo odlaze knjižničari kad kažu da idu do depoa, pojasnit ćemo!
Nakon 118 koraka od vrata knjižnice pa preko ceste, desno uz kontejner, uz breskvu i maslinu, niz 11 stepenica i preko 4 praga i tu smo.  
U nedostatku mjesta za knjige kojih je sve više, a polica i prostora sve manje, došlo je do prenamjene atomskog skloništa u podrumu zgrade nasuprot zgrade postojećeg prostora Odjela za odrasle. 
U prostoru našeg knjižničnog depoa iliti spremišta smještaju se dupli i manje traženi naslovi koji se na zahtjev korisnika dostavljaju u knjižnicu.
Pretrpane police u prostoru za posudbu znače manje mjesta za prikladan smještaj novih naslova i otežano snalaženje među knjigama pa koristimo ovakve „rezervne varijante“.  
I, važno je napomenuti, prođu dani kad dežurni knjižničar ne odlazi ni jednom do depoa, a onda se zaredaju dani kad napravimo nekoliko kilometara dnevno između odjela i spremišta.
Kažu, strpljen – spašen, pa tako i mi, strpljivo nosimo knjige iz depoa u knjižnicu i obratno dok čekamo veći prostor, odnosno novu knjižnicu.  

                                                                                                                                                        D.Ro.