Samoborski salon - ULUS Samobor

samoborski salon

 

Izložba u organizaciji ULUS Samobor

 

Otvorenje izložbe 12. prosinca 2018. u 19 sati

Centar za mlade Bunker - Info centar

Ulica Savke Dabčević Kučar 8

Samobor

 

Izložba je otvorena do 20.1.2019.

 

Radno vrijeme Bunkera

utorak, srijeda, četvrtak 13 - 21h

petak 13 - 22h

subota 10 - 22h

nedjelja 13 – 21h

 

Mihovil Dorotić

 

Izlažu:

Ana Sladetić

Dominique Jurić

Filip Borelli

Irena Podvorac

Maja Cipek

Marina Ivančić,

Mihovil Dorotić

Miran Šabić

Nevenka Miklenić

Pero Kurobasa

Petar Ujević,

Petra Kursar

Slaven Jurić

Sunčana Vran

Zoran Kakša

studenti ALU – grafički odsjek

 

Irena Podvorac

Samoborski salon

Samobor, smješten u podnožju zelenih bregova koji ga stoljećima čuvaju od svih vremenskih nedaća, spokojno živi svoj život. U njegovim njedrima rođena je najpoznatija hrvatska budnica, bio je gnijezdo nedosanjane ljubavi, proizvodnja stakla i kristala bila je nekoć njegov svjetlucavi ambasador, u njegovu ljepotu zaljubio se Matoš. I ne samo on.

Samobor danas slovi kao jedan od najljepših gradova kontinentalne Hrvatske. Okružen prekrasnom prirodom u njemu ljudi osjećaju mir i sigurnost, stoga se često čuje da je grad po mjeri čovjeka.

Prvi Samoborski salon tematski je posvećen upravo Samoboru. Umjetnici su često oslikavali Samobor i njegovu okolicu, no nove generacije drugačije doživljavaju i interpretiraju poznate motive. Iako određen temom, Samoborski salon ponudio je slobodu stvaranja u različitim medijima, što u konačnici pridonosi dinamičnosti izložbe. Djela su izvedena u grafičkim tehnikama, akrilu, ulju na platnu i drvu, gvašu, raznim kombiniranim tehnikama, u mediju fotografije i pokretnih slika, kiparskim tehnikama i vitraju.

No ono što nas najviše zanima je odgovor na pitanje kako umjetnici doživljavaju Samobor.

Smještaj Samobora u podnožju brda, na koji umjetnica ima pogled svoj cijeli život, prikazala je Sunčana Vran. Ti poznati pogledi ukomponirani u našu svakodnevicu daju nam osjećaj sigurnosti, doma i topline. To su one vizure kojima se žudimo vratiti nakon određenog izbivanja jer su postale dijelom našega bića.

Prepoznatljive vizure i simbole Samobora odlučili su prikazati Ana Sladetić i Miran Šabić. Njima se turisti i posjetitelji najviše dive, zbog njih im Samobor ostaje u mislima i zbog njih stalno tinja želja da im se ponovo vrate. Uz sve ljepote koje Samobor ima, danas je, ipak, njegov najvažniji prepoznatljivi simbol – kremšnita! Ove je činjenice Ana svjesna te je kremšnita zaslužno našla svoje mjesto i na Salonu. Miran i Ana svojim grafikama dokazuju da spadaju u sam vrh grafičke virtuoznosti.

Prepoznatljivu vizuru interpretirao je i Mihovil Dorotić. Eksplozijom boja u ekspresionističkoj maniri prikazuje onaj životni, titravi Samobor za lijepih, sunčanih dana zbog kojih se u Samobor slijevaju rijeke ljudi iz obližnjega Zagreba u želji da napune baterije šećući samoborskim parkovima, šetnicom te nagrađujući svoje okuse samoborskim delicijama.

Irena Podvorac se, uz poznate vedute, osvrnula i na možda najpoznatiju našu manifestaciju, Samoborski fašnik. Svoje je viđenje teme realizirala u formi medalje. Kako bi medalje bile vidljive s obje strane, Irena im osmišlja unikatne okvire čime poprimaju skulpturalne kvalitete.

Temu samoborskih anđela odabrale su Petra Kursar i Maja Cipek. Petra svojim crno-bijelim fotografijama anđela, snimljenima na Samoborskom groblju, budi onu sjetu koju inače ćutimo na takvim mjestima. Ujedno skreće pozornost na nepravedno zanemarenu ljepotu Samoborskoga groblja. Maja Cipek reinterpretirala je naša dva najpoznatija anđela na krovu kuće Kleščić, one koji svjedoče svim našim bivanjima na glavnom samoborskom trgu. Stilizirajući njihovu pozadinu u maniri secesije, aludira na vrijeme kada su anđeli nastali.

Slaven Jurić na svome djelu sažima sve ono po čemu je Samobor poznat. Kao žilu kucavicu ovoga grada prikazuje naš glavni trg na kojem je prisutno gotovo sve po čemu je Samobor poznat: kremšnite, vlak „Samoborček“, Samoborski fašnik, Samobor – grad prijatelj djece, itd.

Nevenka Miklenić i Zoran Kakša tematski su se odlučili za samoborske kuće i krovove, no pobuda ovoga odabira potpuno je suprotna. Nevenka je svjesna da se iznad krovova njena susjedstva prostiru beskrajna nebesa u kojima možda leže odgovori na sva naša pitanja. Zoran pak, s druge strane, zna da se u svakoj od starih samoborskih kuća odvijala ili se možda još uvijek odvija, u svakom trenutku svakoga dana, jedna od priča puna svih onih začina koje nam donosi život.

Ono što dominira na djelima Dominique Jurić i Petra Ujevića su stabla, dakle motiv su organski elementi preko kojih se mogu pratiti godišnje mijene. Dominique je ovjekovječila jednu od najljepših vizura Samobora, platane uz Gradnu. Djelo je izvedeno u tehnici vitraja, koja se rijetko viđa na izložbama. Petrova su stabla prikazana u jesen. Stabla bogatih krošnji povinuta su pod naletima vjetra, pa ipak, nimalo ne djeluju slabašno. Podsjećaju na ljude koji se ponosno uzdignu nakon što ih je išibao vjetar.

Filip Borelli predstavlja se s video uratkom koji je popraćen zvukom. Bilježeći noćna svjetla, šum Gradne i ljudske glasove, Filip stvara noćni ugođaj Samobora. Noćna svjetla se u pojedinim trenucima pretvaraju u velike noćne oči koje izgledaju pomalo sablasno i zatrašujući. No uz dodatak zvuka ublažuje se osjećaj nelagode.

Pero Kurobasa odlučio je prikazati naše građanke koje je osobno upoznao i koje su na njega ostavile dojam. Na skulpturama nije definirano lice, no poruka je da žene različitih oblika, oblina i dobi mogu biti izvorom umjetničke inspiracije.

Djelo Marine Ivančić nastalo je apstrahiranjem fotografije. Nakon što je uklonila sve nebitne elemente i fokusirala se na ono najbitnije, na njenom radu ostao je široki horizont s jedva vidljivom malom žutom točkom koja podsjeća na autobuse koji odlaze iz Samobora i gube se tamo negdje u daljini.

Posebna zahvala Samoborskoga salona ide profesorima Likovne akademije doc.dr.art. Miranu Šabiću i prof.art. Josipu Baće koji su mentorirali studente 2. godine preddiplomskog studija Grafike te uz pomoć vanjskog suradnika Nikice Jurkovića realizirali grafičku mapu pod naslovom „Samoborske impresije“. Studenti Karla Ban, Nataša Devčić, Ella Đurđević, Dorian Horvatić, Teo Kiš, Karmen Kovačić - Karamatić, Petra Matković, Dalija Stanić i Petar Vranjković prikazali su na radovima detalje i vizure koje su im zagolicale maštu tijekom njihove terenske nastave u Samoboru.

Gordana Remussini, prof.

 

Maja Cipek