Leptiri Žumberka

Dan planata Zemlje

Leptiri Žumberka

otvorenje izložbe 17.4.2018. u 18,30h

aula Autobusnog kolodvora Samobor

izložba je otvorena do 30.4.2018.

Dnevni leptiri

Danji ili dnevni leptiri većinom su srednje veliki do veliki kukci, uglavnom šarenih boja i različitih šara na krilima. Dijelimo ih u pet velikih porodica: debeloglavce (Hesperiidae), čija je glava jednako široka kao prsište, bijelce (Pieridae), čiji su pripadnici uglavnom bijele ili žute boje, plavce (Lycaenidae) koji su ime dobili zahvaljujući plavoj boji velike većine pripadnika porodice te šarence (Nymphalidae), karakteristične po tamnijim tonovima krila, često prekrivene očima ili drugim šarama. U Hrvatskoj susrećemo tek jednu vrstu porodice pirgavaca (Riodinidae) skupini sličnoj plavcima i šarencima.

Na području Hrvatske do sada zabilježeno je 197 vrsta, dok je na području Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje zabilježeno 111 vrsta danjih leptira. Ovdje nalazimo neke od najrjeđih vrsta u fauni Hrvatske poput velikog topolnjaka, Limenitis populi i amandinog plavca, Polyommatus amandus. Za zaštitu prirode posebno su važni novi nalazi močvarne riđe, Euphydryas aurinia, kvalifikacijske vrste za proglašenje dijelova Ekološke mreže Natura 2000. Vrsta je najbrojnija na travnjacima u vršnoj zoni Svete Gere, dok je na ostalim travnjacima unutar Parka prirode poprilično rijetka. Iako Žumberak nije dovoljno visok za populaciju apolona (Parnassius apollo), ovdje susrećemo njegovog nešto manjeg rođaka, crnog apolona (Parnassius mnemosynae).

Leptirima najbogatija staništa su, naravno, livade. Na njima nalazimo pregršt vrsta koje na području Hrvatske, a posebno kontinentalnog dijela, smatramo iznimno rijetkim i ugroženima staništima. Ovdje nalazimo vrste poput gorskog plavca (Phengaris alcon rebeli) te livadnog plavca (Phengaris arion) koji su stanovnici očuvanih livadnih staništa. Njihove gusjenice dio svog života provedu simbiozi s točno određenim vrstama mrava, prilikom čega ih mravi u mravinjacima hrane ili se one hrane njihovim ličinkama. Na toplijim i sušim livadama susrećemo istočnog plavca (Pseudophilotes vicrama), vrstu sredozemnih staništa čije su populacije u kontinentalnom dijelu Hrvatske iznimno rijetke i ugrožene. Osim njih česta vrsta, posebno vršnog područja Parka prirode je končarin šarenac (Brenthis ino), koji je po prvi puta za područje Hrvatske zabilježen baš na Svetoj Geri.

Budući da je veliki dio Parka prirode prekriven šumama, ovdje nalazimo i mnoge vrste čiji se razvojni ciklus, gusjenica pa tako i odraslih leptira, gotovo u potpunosti veže uz šume i drveće. Svakako najljepša, najimpozantnija, a najvjerojatnije i najugroženija vrsta je topolnjak (Limenitis populi). Topolnjak spada u najveće danje leptire Europe, a predstavnik je Azijske faune koja je u prošlosti naselila Europu. U Hrvatskoj ga nalazimo u nekoliko izoliranih populacija, uglavnom vezanih uz šumska planinska staništa poput Medvednice. Na području Žumberka po prvi smo puta zabilježili relativno veliku populaciju ove skrovite vrste te možemo zaključiti da su šume ovog područja zasigurno jedno od utočišta ove vrste u Hrvatskoj. Osim nje, ovdje nalazimo druge rijetke i ugrožene vrste poput šumskog okaša (Lopinga achine), vrste koja rijetko napušta grmovita područja na šumskome rubu.

Ukoliko se zateknete na području Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje, osim spomenutih zasigurno ćete susresti mnoge druge vrste danjih leptira.

Noćni leptiri

Noćne leptire (lat. Heterocera) od danjih leptira razlikujemo po obliku ticala, čvrstoći i dlakavosti tijela te hitinskoj strukturi koja povezuje prednja i stražnja krila. Većina noćnih leptira leti noću, no neke vrste noćnih leptira aktivne su i danju. Većinom su to vrste žarkih boja krila, koje moguće grabežljivce upozoravaju na to da su otrovne.

Noćni leptiri izrazito su raznolika i mnogobrojna skupina koja uključuje najmanje i najveće živuće leptire. Poput dnevnih leptira i noćni leptiri posjećuju cvijeće te se njima hrane, no prvenstveno u sumrak ili noću. Naravno, postoje iznimke te se neke vrste, poput velikog noćnog paunčeta, u odraslom stadiju ne hrane. Oni žive kraće vrijeme od rezervi masnih tkiva koje je gusjenica sakupila tijekom razvoja. Fauna noćnih leptira veoma je raznolika. Noćni leptiri Hrvatske relativno slabo su poznati te je potrebno uložiti još mnogo truda i vremena kako bismo u većoj mjeri istražili i upoznali našu faunu. Na području Hrvatske živi između 3000 i 4000 vrsta noćnih leptira, no cjeloviti popis još uvijek ne postoji. Štoviše, svake se godine otkrivaju i opisuju nove vrste leptira s područja Hrvatske! Jedan od glavnih problema prilikom opisivanja novih vrsta nedostatak je stručnjaka koji se bave noćnim leptirima kao i stručne literature, posebice za područje južne Europe.

Noćni su leptiri Žumberka iznimno bogati i raznoliki. Mješavina utjecaja planinske, kontinentalne pa čak i sredozemne klime razlog je velikoj brojnosti različitih vrsta noćnih leptira ovog područja. Iako ih percipiramo kao sitne i tamno obojene, veliki broj vrsta zaista je većih dimenzija, sa zanimljivo obojenim krilima. Koliko je raznolikost noćnih leptira ovog područja zanimljiva, ukazuje i činjenica da susrećemo vrste uobičajene za panonsku ravnicu, tip staništa iznimno rijedak u Hrvatskoj. Jedna od tih vrsta je i drvotočac (Acossus terebra). Ova je vrsta iznimno rijetka na području Hrvatske te je ovo tek drugi nalaz za Hrvatsku u zadnjih pedesetak godina. Preko dana na cvijeću možemo zamijetiti ljiljka, običnu golupku, koja poput kolibrića siše nektar iz cvijeća. U sumrak i noću lete mnogo veće vrste poput topolinog ili okastog ljiljka, čestih i sveprisutnih vrsta na području Parka prirode.

Raznolikost svih vrsta na ovom području, naravno, nije moguće predstaviti u ovih nekoliko redaka.

Svakim svojim posjetom Žumberku svatko može doživjeti barem djelić ove čarobne priče te potražiti neke od spomenutih vrsta, kao i mnoge druge vrste danjih i noćnih leptira. Oni su uvijek tamo, bilo u stadiju jaja, gusjenice, kukuljice ili odraslog leptira, a sve ovisi o dobu godine kada to područje posjetimo. Dok god opstanu livade, pašnjaci i šumski rubovi bogati zeljastim biljkama i vegetacijom opstat će i leptiri. Iako prisutan, nestanak staništa, zarastanje livada i pašnjaka i drugih staništa nije u odmakloj mjeri na području Parka prirode te možemo reći da su leptiri, barem zasad, sigurni!