Jelena Sokić - The wound is the place where the light enters you

Jelena Sokić "The wound is the place where the light enters you"

Otvorenje izložbe u petak 21. lipnja 2024. u 18 sati

Art room - Centar za mlade Bunker

Ulica Savke Dabčević Kučar 8

Izložba je otvorena za posjetitelje do 27. 7. 2024.

Radno vrijeme Bunkera:

ponedjeljak, srijeda, petak 9 -15h

utorak, četvrtak 15 - 21h

subota 9 - 13h

Svijet se gradi kroz pukotine iskustva

Jelena Sokić je suvremena umjetnica koja ostaje vjerna slikarstvu. Za nju slikanje ne znači proizvoditi predmete koji će oplemeniti institucionalni ili privatni prostor. Za Jelenu Sokić je slikanje način života, osnaživanje, egzistencijalni angažman, stvaralački proces bez kojeg nema postojanja. Jelena Sokić slikarstvu pristupa temeljito, dubinski i kontinuirano. Kroz motiv se uvijek iznova vraća pričama i figurama koje neumorno istražuje i testira u novim okruženjima i tehnikama te u različitim narativnim kontekstima. Njena preciznost i upornost rezonira s pristupom znanstvenice pri čemu moramo prepoznati crtu razdvajanja između znanosti i umjetnosti. „Predmet znanosti je cjelokupni prirodni svijet koji nas okružuje i čiji smo i sami dio, dok je predmet umjetnosti prvenstveno ljudska priroda i ljudsko postojanje. Velika umjetnička djela nam omogućuju da lakše i bolje shvatimo što znači biti čovjek i to ne samo u fiziološkom i psihološkom smislu, već nam umjetnost svojim uprizorenjima osvjetljava naš dublji doživljaj postojanja i naposljetku, naše iskustvo života“ (Gordon Graham, u Philosophy of the Arts)

Na izložbi „The wound is the place where the light enters you“, predstavljeni su crteži kombiniranih tehnika u kojima možemo vidjeti prije svega ljudske figure i sa svakom od tih figura se nešto događa; dijelovi tijela su probušeni, odrezani, drugi opet imaju neobične izrasline. Čak je i sam proces slikanja poput svojevrsnog laboratorijskog eksperimenta. „Radi se o laviranom tušu, u koji sam ulazila s kolažom da bih negirala i višeslojno uništila crtež, sve dok se neki motiv ne bi izborio sa mnom i manifestirao se.“- Jelena Sokić opisuje proces. Figurama je zajedničko i to da se doimaju kao da nisu tamo gdje bi trebale biti, nego su niknule u relativno bizarnom okruženju u kojem opet nije sve kako bi trebalo biti. Svaki od crteža priča svoju priču, ali u isto vrijeme svi oni zajedno čine cjelinu. Umjetnica održava ujednačenost palete u svim crtežima, s minimalnim odstupanjima; drži se uglavnom crno-bijelog; kada dekonstruira forme, dekonstruira i boje.

Crteži Jelene Sokić ne dopuštaju pasivnost i ravnodušnost, svaki nas pogađa i probada. Na crtežima nalazimo ekspresivne ljudske figure koje podsjećaju na likove slikara Oskara Kokoschke. Iako formalno različite, ljudske figure Oskara Kokoschke i Jelene Sokić prožete su bolom, sadrže sve emotivne izazove ovog sveta. Bol umjetnica ne naglašava samo pozom i proporcijama, već i neobičnim rupama na tijelu – u trbuhu, plućima, glavi ili nogama. S druge strane, rupa u tijelu nije samo praznina ili bol, nego nas, kao što svjetlost, ili inače ljudska percepcija, vodi na drugu stranu, gdje je drugačije, možda bolje nego ovdje. Rupa u tijelu govori, između ostalog, o tome da smo svi razapeti između više svjetova i da to što nas okružuje i upravo sada osjećamo da jesmo, i jest - i nije - sve što postoji. Naš pogled određuje stvarnost koja ne postoji samo kao objektivna vanjska datost, već je stvarnost određena našom percepcijom i rezultat je više emocionalnog nego logičnog mišljenja. Kao i materijalnost, slike Jelene Sokić ne predstavljaju objektivnost, niti prikaz subjekta unutar/izvan objektivnosti. To je interpretacija, pogled kroz i izvan trodimenzionalnog u multi-dimenzionalni svijet.

Ljudske figure pred nama su istovremeno jednoglave i dvoglave, jednostruke i višetjelesne, vidimo i životinjske i anđeoske elemente. Je li to sve jedan entitet ili više njih, možda više varijanti istog entiteta? Crteži vrište, a s druge strane, predstavljaju zamrznuti, daleki trenutak jedne drugačije stvarnosti, u kojoj nije samo čovjek slojevit, nego sve. Na mnogim mjestima subjekt je produžetak prirode, ili je priroda produžetak subjekta. Definitivno se radi o horizontalnom položaju međuovisnosti svih elemenata na slikama i kako kaže Martin Luther King Jr.: „Sve dok ne shvatimo osnovnu činjenicu o međusobno povezanoj strukturi cjelokupne stvarnosti, mira na Zemlji neće biti.“.

Kao što je i u stvarnosti, na slikama Jelene Sokić sve je jednako živo i sve ima svijest. Mi smo svi, kao i sve, sastavljeni od istih čestica, atoma, elektrona, fotona itd., svi smo dio jednog kvantnog polja, jedne palete boja i rezultat krivljenja prostora-vremena, pomicanje jednog kista. Baš kao što vrijeme nije linearna tvorba, nego samo mijenjanje oblika u prostoru, tako i slike Jelene Sokić kroz promjenu oblika pričaju sve priče u isto vrijeme. Naizgled sve ide sasvim dobro po pravilima, dok je naša unutrašnjost puna rupa, pitanja i nedoumica i samo virenjem kroz rupe, ustrajnim i vječnim preispitivanjem i sumnjama se možemo približiti temeljnim odgovorima o vječnosti i smislu našeg bitka.

Zasigurno je istina da je svijet crteža Jelene Sokić - svojom emotivnošću postojanja, s višedimenzionalnom fluidnom stvarnošću u kojoj nema materijalne ili instrumentalne razlike između čovjeka i okoliša, niti između žive i nežive prirode – jedini istinit i precizan. Prisjetimo se kvantne paradigme čija je poruka prema Jamesu Jeansu nedvosmislena: "Osnovni sastavni dijelovi svih stvari, u obliku čestica, elektrona, kvarkova, itd., ne mogu se smatrati 'samopostojećima'. Stvarnost koju te čestice sačinjavaju je empirijska i iskustvena. Svemir stoga nije jedan veliki stroj nego jedna velika misao." Konačno, i svemir ima rupe, te neki vjeruju da se upravo kroz crne rupe stvaraju novi počeci i novi svemiri.

Dunja Kukovec, 2024.

Izvori:

Gordon Graham: Philosophy of the Arts, Routledge London, 2000.

Cynthia Sue Larson i George Weissmann: The Quantum Paradigm and Challenging The Objectivity Assumption, Cosmos and History The Journal of Natural and Social Philosophy, 2017.

Karen Barad: Meeting The Universe Halfway, Duke University Press London, 2007.

Biografija

Jelena Sokić rođena je u Splitu, Hrvatska 1980. godine. U periodu od 2000./02. počinje aktivno crtati i slikati shvaćajući da će to postati njezino zanimanje. Od 2005. upisana je na Akademiju za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani, Slovenija, smjer slikarstvo, gdje je i diplomirala 2013. godine. U toku studija sudjeluje u programu mobilnosti Erasmus i godinu provodi na Akademiji likovnih umjetnosti Brera u Milanu, Italija. Sve vrijeme tijekom studija, a posebno nakon diplome, aktivno sudjeluje na različitim umjetničkim događanjima, sudjeluje na kolektivnim i organizira samostalne izložbe. Kao medij izražavanja koristi slikarstvo, crtež, grafiku, video, ilustraciju. Trenutno živi i radi u Zagrebu, Hrvatska.

Statement

Slikanje shvaćam kao proces. To je način komunikacije razumijevanja vlastite vizije svijeta najintenzivnije moguće. Za mene je to nešto trajno, predanost i iskustvo. Slikanje ne služi za izazivanje skandala niti zadovoljava znatiželju. Više od svega, slikanje je evokacija mističnog koje ne bi moglo biti izraženo ni na jedan drugi način. U svom radu koristim svakodnevne motive i prevodim ih u likovne teme. Predmeti i inspiracije su posvuda, svakodnevni događaji, spoznaje i emocije. Ono što me zanima je iskustvo, pamćenje i intuicija, opisi neba. Kosti, velike slike i male slike, gusari i talijanske kancone. Mandarine, ples, dimenzije ljubavi i straha, izlasci i zalasci sunca, nježnost, horizont.

Kontakt

e-mail: jeca.sokic@gmail.com

FB: https://www.facebook.com/JecaLend/

IG: ye_je_yeca