Boris Leiner - Oblik i zvuk

boris leiner "oblik i zvuk"

Otvorenje izložbe 15. rujna u 19 sati

Art room - Centar za mlade Bunker

U 19:30h predstavljanje knjige Borisa Leinera "Sve bio je ritam" uz prigodnu prodaju knjige s potpisom

Izložba je otvorena za posjetitelje do 8. 10. 2021. u redovno radno vrijeme Bunkera.

Radno vrijeme Bunkera:

Ponedjeljak, srijeda, petak - 9:00-15:00

Utorak, četvrtak - 15:00 - 21:00

Subota - 09:00 - 13:00

OBLIK I ZVUK

Krajem osamdesetih projekt Ples i skulptura bio je iščekivani događaj koji je povezao glazbenika - kipara i plesačicu. U tom performansu su se istraživali odnosi plesa, glazbe i likovnosti u duhu zamaha kreativnosti tog doba u kojem je Boris Leiner jedan od protagonista. I sama sam s likovne akademije jurila na probe u Studentsko plesno kazalište na Savi usvajajući nove izvođačke forme, a na kolodvoru u prolazu kupovala Polet osjećajući nešto novo u zraku.

Filmski, animirani te plesni festivali, izložbe i glazbeni događaji umnožili su se tih godina i neka su kazališta i koncertne dvorane udomila nova kulturna zbivanja izvan institucionalnih okvira. Osjećao se duh otvaranja i slobode nove generacije. Novi je val etablirao svoje mjesto i kročio ka novim horizontima budeći novu društvenu svijest. Iz njega se razvio još „veći broj novih i inovativnih umjetničkih tendencija“.

Odatle i moto Borisa Leinera „Dolazim ti kao fantom slobode i zato pokaži što znaš“ kojim kuca na naše najintimnije mjesto potrage za (unutarnjom i vanjskom) slobodom. Ona nam tako (često) i sama postaje fantomom. Svi koji smo plesali na ritam bubnjeva Azre, Vještica (i ostalih)…nismo ni slutili da smo postali svjedoci vremena nazvanog „klizno doba 80-tih i 90-tih godina obilježeno slomom socijalističkog istoka te krizom i nesnalaženjem Zapada“. Krivulja putovanja samog autora upravo je ocrtala taj smjer od republika bivše federacije preko Češke i Istočne Njemačke do Danske i Nizozemske – od istoka do zapada… Početak devedesetih donio je ratni kontekst i (ne)očekivanu netrpeljivost na ovim prostorima i vjerojatno zato se te generacije ponekad naziva „izgubljenima“.

Kreativan duh i umjetnička iskra Borisa Leinera sjaje kroz glazbeni izraz vrsnog bubnjara i kipara četiri desetljeća. Za svoj likovni izraz sam kaže kako nije sklon konceptualnim pristupima i oblikuje oslanjajući se na tradicionalne forme. No, tu je ipak prisutan koncept evociranja zvuka u samu skulpturu budući da su portretirane osobe mahom glazbenici. Gotovo je nemoguće ne čuti glazbu, glas, ritam, pjevušiti melodiju ili izrecitirati stihove pjesama portretiranih osoba u probuđenom sjećanju ili spontanom pokretu tijela. U kiparske radove uključena je glazba. Oblik je dobio zvuk u mašti promatrača. Zvuk je dobio oblik u motivu izvođača.

Portretiranje osoba javnog života dovodi nas u vezu s osnovama Pop arta šezdesetih koji želi ukinuti granicu „visoke i popularne kulture“ naslanjajući se na masovnu kulturu. To je vidljivo u skulpturama autora koji bira poznate osobe glazbene i kazališne scene. Portreti su prepoznatljivi, „živi“, s izrazom lica koji je neposredan, autentičan, naglašenih crta lica i izražen vjerodostojnošću kontaktiranja sa samim autorom. Umjetnik vješto izražava stvarne proporcije te sugerira karakter i životnost osobe poentirajući trenutak u njihovom životu kojem i mi postajemo svjedoci. Čini mi se kao da pjevač/ica udiše zrak prije pjevanja ili glumac prije izgovaranja teksta te kao da su se u trenutku pauze zamislili u određenom trenutnom raspoloženju.

U likovnom oblikovanju Leiner pokazuje vještinu akademskog obrazovanja i ostaje u mimezisu udubljeno izbočene mase kojom se izražavaju oblici ljudskog tijela. Igra se s različitim karakterima površine koja ovisi i o kiparskom materijalu. U kiparskoj klasi slušali smo kako skulptura ne podnosi boju (osim patine) i u većini radova Leiner je to poštivao. Odmak od toga je portret Jimi Hendrixa oslikan plohama boje jasnih granica u kojima vidimo odnos svjetla i sjene, obojena svjetla reflektora, vlastitu viziju ili interpretacija stanja čime je utjecaj Pop arta potvrđen (sjetimo se Warholove Merlyn Monroe u različitim bojama).

Izražavanje umjetnika tu ne prestaje i Boris stavlja u rečenice svoje autobiografske dogodovštine. Iako je u intervjuima negirao, na upit, svaku literarnu namjeru on se „laća pera“ i opisuje dinamične godine svoje bogate karijere. Tematske anegdote putujućeg bubnjara traže za svoj opis parafraziranje kultne američke serije u „lude osamdesete“.

Desetljeća kaosa i kriza u „20. stoljeću koje je (ostalo) u retrovizoru“ sada s nostalgijom nazivamo normalnim dok se pred nas stavljaju novi izazovi novog vremena u novom normalnom. Udaljeni smo jedni od drugih bez mogućnosti praćenja ritma i zajedničkog pulsiranja na glazbene poticaje i vibracije.

Što kaže Boris Leiner danas i kako komentira situaciju u kojoj kao da su se obistinile slutnje njegove poruke „Zaljubite se i ljubite prije nego svi završimo u sajber spejsu“?

Nevenka Miklenić, prof.

Izvori: Dubravka Oraić Tolić „Dvadeseto stoljeće u retrovizoru“, intervju- Marijan Grakalić, int. članak Stražarni lopov, Wikipedija

BORIS LEINER (Čakovec, 1957.) jedan je od najuglednijih naših multivalentnih umjetnika. Studirao je kiparstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu, ali se veoma rano počeo baviti glazbom. Kao bubnjar svirao je u najpoznatijim bendovima novog vala: Azri, Haustoru, Vješticama, a 1983. osnovao je reggae bend Naturalna mistika. Zadnji takav pokušaj bio je Leiner&Hrnjak, sastav kojem su se povremeno pridruživali i drugi poznati muzičari.

Iako je muzika znatno obilježila njegovu karijeru, Leiner se posljednja tri desetljeća intenzivno bavi skulpturom.

Još je 1989. godine napravio projekt Ples skulptura, da bi 1998. pokrenuo Likovni orkestar. On je bio zamišljen kao kolonija glazbenika koji se bave likovnim izražavanjem (Gobac, Percel, Urban, Yaya, i drugi). Postavili su nekoliko zapaženih skupnih izložbi, a Leiner je svoju prvu samostalnu izložbu ostvario tek 2007. godine u Muzeju Međimurja u Čakovcu. Nakon toga uslijedile su brojne druge izložbe i predstavile ga kao jednog od najboljih domaćih kipara portretista.

Kao pisac ogledao se izdavanjem biografije Sve bio je ritam koja je izašla 2020. godine i postala nezaobilazno štivo za povijest novog vala na ovim prostorima.